Blog

During each residency, guests will publish blog entries through which the interested public will be able to track their journey through the locations included in the project.

GORAN ČOLAKHODŽIĆ: PLUTAJUĆA ŠUMA

                Mojem drugom posjetu Mljetu bilo je suđeno zaokružiti dojmove otvorene i naslućene jedanaest godina ranije, kad sam na jednom od sigurno najljepših otoka na Mediteranu proveo sedam dana. Ovaj put čekala me sretna i opuštena perspektiva dvotjednog boravka na Mljetu, slobodnog za čitanje i prevođenje, kao i upijanje i uz malo sreće, ispisivanje morskih pejzaža koji su me obuzimali danju i noću, smanjujući me svojom veličinom i samosvojnošću na nebitnu, ali sretnu figuricu. Suočen s toliko naglašeno prirodnim krajolikom, teško mi je misliti i pisati o bilo čemu što bi bilo znatnije udaljeno od ambijenta koji poziva da se u njemu aktivno provodi vrijeme, da se iskoristi taj poklon što je bolje moguće.

 

                Prvih tjedan dana, koje sam proveo sam, posvetio sam istraživanju dostupnih zakutaka otoka i na unajmljenom biciklu svakodnevno posjećivao točke na karti odabrane impulzivno ili pak probuđene u sjećanjima na prethodni posjet Mljetu. Bila je prva polovica srpnja, a kako Mljet i inače nije preopterećen turizmom, na šumskim putevima i divljim plažama koje sam obilazio često sam bio sam, često se čudeći i negodujući u sebi kad bi se odnekud pojavilo još koje ljudsko biće. Bio sam smješten u Kulijeru, zgradi koja je za mojeg prvog posjeta Mljetu još uvijek pripadala vojsci i bila nedostupna iza metalnih vrata koja su pregrađivala cestu. Sada su ta vrata širom otvorena, a malobrojni šetači, biciklisti i kupači mogu slobodno istraživati svijet od tri razlistana poluotoka u čijim su pauzama čiste i uglavnom netaknute uvale, izložene svakog dana nekom drugom morskom vjetru.

 

                Ivan Sršen, moj domaćin, potrudio se da se tijekom svojeg prvog tjedna ne osjećam zapostavljeno i izolirano, a zahvaljujući njemu i njegovoj mladoj obitelji na plažama sam se na trenutke zabavljao kao da od mojih školskih godina nije prošlo već 10-15 ozbiljnijih. Ivanova poznanstva s otočanima dala su mi šansu da čujem od njih samih mišljenja o životu na otoku, njegovoj prirodi, povijesti, promjenama i problemima. Pored Ivana, bila je tu i Dora, zauzeta i zaposlena, ali s kojom sam često mogao popričati na jutarnjem polasku biciklom u istraživanje obala mljetskih jezera ili na uspon na Montokuc, kao i predvečer, kad se povratak na Kulijer činio kao odlazak na spavanje koji bih možda želio još malo odgoditi. 

 

                Zaokupljen geografijom, biologijom i neprekidnim suncem na praznim plažama, skoro pa sam zaboravio na poeziju. Na nju me podsjetio dolazak Denisa Škofiča i Helene Zemljič, slovenskog pjesničko-kritičarskog para. Vjerujem da je Denisovoj poetici, mjestimice bliskoj mojoj i posve razumljivoj meni kao čitatelju, također godio boravak u ovoj "najprirodnijoj" od svih rezidencija u sklopu projekta Odisejevo utočište: nije prošlo dugo, a već me izvijestio da je napisao četiri ili pet pjesama otkako je stigao na otok. Ja sam bio manje zadovoljan, ispisao sam nekoliko nacrta za pjesme i pomalo impresionističkih skica. Za razliku od mojeg prvog mljetovanja, ovaj put ne u formi soneta.

 

                Susret s publikom odvio se pretkraj mojeg boravka na Mljetu, u Staroj skuli, prostranoj kamenoj kući u selu Goveđari, sasvim blizu Pomene koju smo mi s Kulijera mogli smatrati svojim gradom. Domaćini su toj zgradi uredili galerijsko-multimedijalni prostor, koji je te večeri privukao sasvim lijep broj posjetitelja, svakako veći nego što smo očekivali. Nešto u toplini tog prostora osvijetljenog raznobojnim platnenim svjetiljkama i s mekim stolicama podsjetilo me na zimsku večer provedenu u skrovištu pred snijegom i hladnoćom, iako je ljetna noć u koju smo koji sat kasnije zadovoljno odšetali bila topla i savršeno vedra. Priroda na Mljetu navire odasvud i u sve, pa i u večeri poezije.


IMPRESSUM

 

Sandorf - publishing house founded in 2008, engaged in Croatian literature and literature in translation, and in a wide range of books in humanities.

 

Center for Research and Promotion of Urban Culture (CIP) is a non-profit association that has existed for twenty years. Established in 1998, it operates in the areas of culture and art, urbanism, youth mobility and social dialogue.

 

Editor in chief: Ivan Sršen

Managing editor: Dora Levačić

Editorial board: Matko Abramić, Thanos Gogos, Darko Milošić
Graphic editor: Nikša Eršek

Website maintenance: Nabukodonozor d.o.o.

 

 




 

Address

Severinska 30, 10110 Zagreb, Hrvatska

Call Us

+ 385 (0)1 789 8457