Mljet ili Malta za ovu priču nije bitno. Ako je Odisej ikada zalutao na otok Mljet, to sigurno nije slučajno i sigurno ga nitko tamo nije zarobio, nego je samovoljno ostao sedam godina. Jer se i meni već nakon par dana provedenih tamo činilo kao da bih mogla ostati, promijeniti život iz temelja i pustiti korijenje u tuđoj otočkoj zemlji. Iako sam, kao otočko dijete, već znala cijeniti proljeće na otoku, tišinu i samoću u to godišnje doba, Mljet mi je otkrio jedan novi svijet koji do tada nisam imala prilike iskusiti – nikoga nisam poznavala. Sada sam ja bila ta koju su lokalci začuđeno gledali, u glavama računali jednadžbe s nekoliko nepoznanica da bi dokučili odakle sam i smjestili me u neki od svojih mogućih scenarija. Da se Mljet natječe za Miss otoka Hrvatske možda bi i, mama nemoj ovo čitati Vis je najljepši, pobijedio. Od samog dolaska u Prapratno ulazite u jedan izmišljeni svijet gdje se na trenutke čini kao da dani ne prolaze i nitko ne stari, zatim kao da su dva tjedna postala dva dana. U luci u Prapratnom nalazi se kafić u kojem ćete moći popiti nešto samo povremeno, ako je uopće otvoren ili ako vlasnik u tom trenutku ne lovi cimu trajekta. Zatim slijedi najmanji trajekt na svijetu koji vas vodi u taj izmišljeni svijet. Tamo i zrak drugačije miriše! Stopite se s borovima i maslinama, s cvijećem i šparogama, u beskonačnoj prirodi sa svih strana okruženoj morem. Što god poželite od prirode, Mljet to ima, šljunčane plaže, pješčane plaže, vegetaciju; nije zaludu dio otoka Nacionalni park. Retrogradno shvaćam kako su dva tjedna provedena tamo bila prekratka, voljela bih da sam upoznala više lokalnog stanovništa, vidjela više mjesta, iako me domaćica Dora odvela na mnoga. Najljepša su mi u sjećanju ostala Odisejeva špilja jer je more oko stijena divljalo i činilo se potpuno suludim da na takvom mjestu ljeti radi improvizirani kafić simboličnog imena Penelopa; i pješčana plaža Limuni jer izgleda kao plaža koju sam znala zamišljati u svome djetinjstvu kad sam maštala o svom vjenčanju. Iskreno nemam riječi da opišem Mljet - sad samoj sebi zvučim kao turisti koji meni opisuju Vis i ne može mi biti jasnije što su mi pokušavali objasniti. Mljet morate doživjeti, ali ne preko ljeta. Otiđite sami ili s nekim dragim s kime možete šutjeti i uputite se na otok. Obavezno autom da možete otići do dućana, a onda i do svih plaža. Obavezno stanite u Babinom Polju, zavirite u Malu otočku biblioteku koju vodi jedno od najsimpatičnijih bića koje sam imala prilike upoznati, Amlica, koja je preuzela ulogu lokalne knjižničarke budući da prave knjižnice nema. Zato, ako ste u prilici, pronađite biblioteku na Facebooku i pošaljite Mljećanima koju dobru knjigu. Sigurno imate nešto viška. I pomazite dva luda mješanca. Za razliku od Walkera, na Mljetu postoje pravi rendžeri koji brinu o nacionalnom parku, simpatično će vam odgovoriti na sva pitanja, ali i ponuditi vas ručkom. Ako ste na Kulijeru, također pomazite dva luda mješanca. Pozdravite i Doru, moju domaćicu koja vjerojatno sjedi ispod palme. Ta najbolja vozačica na Balkanu (ako ne i šire) vjerojatno će vas počastiti kavom ili komplimentom ukoliko imate plišani ili šljokičasti detalj. Sigurno će vam usput ispričati i četiri verzije svoje bliske budućnosti, a ako je sretnete sutradan četiri nove i to u trećem licu jednine. Dobit ćete i koju (lošu) šalu, dobar književni i glazbeni savjet. Hvala na ugodnom dvotjednom cimerstvu! Imala sam priliku raditi radionicu poezije za osnovnoškolce od 1. do 3. razreda u Goveđarima i Babinom Polju i za petaše iz Babinog Polja. Prvi put sam se našla u takvoj situaciji i umirala sam od straha da nam neće uspjeti napisati pjesmu, ali su na kraju djeca napisala prekrasne pjesme o svojim najdražim bojama, potvrdivši da nama odraslima može biti žao što više nemamo dječju maštu. Na Mljetu mi se ponovno vratila želja za pisanjem, nakon pauze od nekih četiri mjeseca ponovno mi se vratila ljubav prema poeziji, možda baš zbog djece jer i sama u svojim pjesama volim koristiti što jednostavnije i svakodnevnije motive pa su me sjetila zbog čega sam počela pisati i da mi je to i dalje neopisivo važno da ostanem osoba koja jesam. Imala sam priliku dva tjedna doručkovati prvi red do mora, pisati prvi red do mora, u trenucima tišine osjećati ritam otoka koji se lako uvuče pod kožu. Što god da još napišem neće vam moći dočarati kako sam se osjećala tamo, koliko sam mira i ljepote upila u sebe. Kad bi se ljepota mjerila u pjesmama, Mljet bi sigurno bio dostatan bar za deset kvalitetnih zbirki poezije. Sa sigurnošću mogu reći da ću se Mljetu jednom vratiti, nadam se u nekom drugom godišnjem dobu da mi otkrije neku novu boju, novi put kamenjara, neku novu priču koju ću za sebe i za njega izmisliti. I neću kao Odisej slagati da me nisu pustili da odem. Još jednom ću s vrha špilje pogledati nestanak dana. Pogledajte fotografije, one će vam ipak reći više o Mljetu.